Josip Putak, prijateljima poznatiji kao Joc a susjedima kao onaj dečko koji, ako ne šarafi po autu, bruji po cesti sa svojim malenim Swiftom. Riječ je o Suzukijevom GTI modelu iz 1991.god., rijetkom primjerku na našim cestama, obzirom da ih je većina razbijena na raznim uličnim utrkama. Ipak je to malena japanska jurilica od 790 kila sa 100 konja pod haubom.
Na prvi pogled, Josipov Swift nas je doimao ravnomjerno raspoređenim bojama. Nijanse metallic crne karoserije i narančastih pomno posloženih detalja presijavaju se na jesenskom suncu dok se vozimo. Svi pogledi su uprti u nas. Kao da svaki prolaznik mora vidjeti tu igru boja popraćenu božanskom grmljavinom full protočnog ispušnog sustava i zadnjeg Sebring lonca. Moram priznati, osjećaj je j***n.
Putem mi Josip sa žarom u očima priča svoju priču. Sve je krenulo prije 3 godine kada je u susjedovom dvorištu ugledao malenog Swifta, zapuštenog i prekrivenog prašinom. Prepoznao je odmah sportski pedigre skrivenih oznaka GTI. „Bila je to ljubav na prvi pogled“ kaže Josip, i nastavlja… „Kak’ sam imal’ 16 godina, još ne položen vozački i bez vlastite love da ga kupim, odmah sam se bacil na nagovaranje Starog da ga kupimo“. Nije bilo puno potrebno i Josip je u svoje dvorište parkirao svoj prvi ‘project car’.
U prvoj prelazimo i posljednji ležeći koji nas dijeli od otvorene vijugave ceste. Kako smo se do tad vozili pazeći da nikome ne smetamo, ipak su Svisveti da se razumijemo, sad se hrabro upuštamo u više okretaje. Maleni i okretni Swift veselo juri… Šareno lišće leti iza nas… Pravac tajna lokacija slikanja!
Kako se Josip strastveno brine za svoj auto, jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti da sve na autu radi sam. Sve je vlastoručno rastavljeno i sastavljeno, kako bi se uvjerio da je posao zaista kvalitetno odrađen. Na autu je odmah nakon kupnje napravljen veliki servis, reparirane kočione čeljusti, promijenjeni diskovi i pločice, stavljeni drugi retrovizori, te napravljeno kemijsko čišćenje. S vremenom su mijenjane felge, zatim su iste lakirane u željenu boju i tako malo po malo…
Iznutra ga krasi original OMP duboki volan, sportsko vozačevo profilirano sjedalo, karbon folija kojom je presvučena kontrolna tabla je fino uklopljena u interijer, aluminijska ručica na kraćenoj štangici mjenjača… Audio sustav je dovoljan za razbuditi susjede ako to zadnjem topu marke Sebring nije pošlo za rukom. „Kad me stara čuje u Dubravi odmah zna da u Markuševcu treba podgrijati večeru koliko sam glasan“. Pod haubom se krije 1.3 literni motor sa poliranim poklopcem ventila, SPARCO povezivač muldi, sportski kablovi, a na cesti mu u povećanoj stabilnosti pomažu Eibach sportske opruge.
„Rođendan mi je 14.3. a vozački je položen 17.3. Čim sam položio uzeo sam auto i gaaas na ispitnu stanicu na tehnički pregled. Dojam je postignut momentalno – pun tank i ajmo, put oko svijeta! Odmah su me svi zvali, zanimalo ih je sve. Svako malo sam ga glancao. S vremenom je ljubav bivala samo veća i veća. Sada ga ne bi proda’l nizašto. Ima veliku sentimentalnu vrijednost“ – nastavlja Josip sa smiješkom.
Član je Street Style Team-a, a druženja s dečkima su od tada postala konstantna i neizbježna stvar. Na pitanje kako ga djevojke doživljavaju u šali odgovara kako ih se nikako ne može riješiti, pravi ‘šmeker’ hehe.
Na branik su montirane maglenke (koje su nam iscicale akumulator na snimanju), u farovima se nalazi Phillipsov ksanon, ledice u interijeru za potpun doživljaj. Zbog detalja i burnog noćnog života tu je i prepoznatljivi Jagermeisterov vijenac koji se veselo klatari oko središnjeg retrovizora. Zatamnjena stakla u Silvach performance d.o.o.
„Motor je do nedavno sudjelovao na trkama brda i slalomu. Uz to je preživi’l i moja maltretiranja pa ću mu dići spomenik kad krepa… Ako krepa… Ma ipak je to Japanac!“ smije se Josip dok smo završavali slikanje. Za kraj nam napominje kako se obavezno mora zahvaliti prijatelju Danijelu na podršci bez kojeg ovaj projekt ne bi bio ono što je danas. Mi se nadamo da će ga još dugo služiti i želimo mu puno sreće u daljnjim tuning / styling pothvatima.
