AutoHolik je osmišljen kako bi vam donosio priče o ljudima i njihovoj strasti prema automobilima. I ovoga puta prenijet ću vam jednu takvu priču. Ne radi se o autima koji troše nakon kupnje. Radi se o njihovim umanjenim verzijama- autićima.
Svi smo mi manje-više svoju ljubav počeli time da smo se igrali autićima po prašnjavim stazama u parku koje smo sami izrađivali. Nadmetali smo se čiji je noviji, čiji predstavlja jači, bolji model. Većina nas je zanemarila svoje male igračke i vremenom prešla na njihove velike verzije. Postoje ljudi koji i u svojim 20im, 30im, 40im(i ostalim) godinama života zadrže sklonost ka autićima. Bili oni ozbiljni kolekcionari ili samo hobisti, ponosni su na svoj mali vozni park. Ovoga puta čitat ćete o dva zaljubljenika u male aute, tj autiće.
Silvester Staraj, vlasnik 500tinjak malih jurilica
Silvester se tek prije par godina vratio hobiju iz djetinjstva, sakupljanju autića. Na to ga je potakla misao da osvježi sjećanja i pokuša ponovno doći do modela koje je imao kao mali. Ne smatra se ozbiljnim kolekcinarom. Najstariji model koji ima je Bburago 1:24 Alfa Romeo 75 i ne sjeća se od kada ga ima, kaže da ima osjećaj da je oduvijek tu. Sklon je starijim modelima (Bburago,Polistil itd.u 1:24 i 1:64 omjerima). Razlog tome je san svakog dječaka bio, pa tako i njegov, da mu roditelji kupe 1:24 autić u onim prelijepim kutijama sa golemim natpisom Bburago, zaljepljenim na stiroporskom postolju ispod modela. Obično su ih kupovali u Trstu, u trgovinama kraj granice sa Slovenijom i to je bila rijetka prilika da bi dobijali tako skuplje autiće. Silvester danas teži ostvarenju istog sna. 1:64 modele skuplja jer je i njih imao dosta, vrlo su zahvalni za postavljanje na police zbog veličine, a imaju i mnogobrojne varijacije; od kamiona, autobusa, radnih strojeva do automobila. Starije Bburago modele i 1:64 autiće raznih europskih i američkih proizvođača nabavlja preko raznih oglasnika, dok novije, kao što su Hot Wheels,Matchbox,Majorette itd.u trgovinama. Kao što sam već spomenula, Silvester se ne smatra ozbiljnim kolekcinarom, pa navodi da ga zadovoljaju i Hot wheels i slični proizvođači čija cijena iznosi negdje od 13 do 16kn. (Što se tiče 1:24 modela, Bburagovi Kinezi su negdje oko 100kn, čak i niže, ovisno gdje i kako se naleti.) U oglasnicima su modeli jeftiniji, pa se i tu da naći određene modele. Odabire gotovo isključivo starije talijanske Bburago modele, Polistilove itd. Od kineskih ništa. Razlog, kao prvo je to što to više nije Bburago,a druga stvar je to da ga noviji autići, niti pravi auti previše ne zanimaju. Tu i tamo kupi koji Maisto, Motormax i slično, ali model mora biti poseban (npr. 2008 Dodge Challenger srt8). Od 1:64 autića velika većina su Hot Wheels, muscle automobili i pokoji Majorettov Francuz, budući da sam fan Peugeota. Najdražeg od svih ne može izdvojiti, svi su mu podjednako dragi. Želja mu je naći još puno 1:24 modela, ali najprije bi volio nabaviti Ford Mustang Indy car u srebrnoj boji kakvog je davno imao i u izljevu gluposti ga uništio (kako sam kaže).
Organizaciju oko mjesta za autiće Silvester još nije riješio, stoje u nekom poluredu na polici u dnevnom boravku, čekaju bolje dane i bolju organizaciju, ali uglavnom postavljeni su tako da se ne uništavaju. Osim toga, dodaje da svaki autić vadi iz blistera ili kutijice, mora osjetiti svakog pod prstima. Uzevši u obzir kojim pravcem je krenuo, smatra da će se kolekcija povećavati. Internet je velika pomoć, a i upoznao je dosta ljudi s kojimaje radio razmjene modela i iskustva.
-To jedan vrlo zanimljiv, zdrav i zabavan hobi. Uvijek sam mislio da je potrošiti novac na autiće bolje, nego na nešto drugo, jer oni vam ostanu i, ako već zagusti, uvijek možete nešto novca dobiti nazad. Neiscrpna su tema za razgovore, svaki model za sebe ima priču, varijacije modela i dodataka čine priču još zanimljivijom.- rekao je Silvester.
Karlo Hopek, kolekcionar modela autića
Karlo u djetinjstvu nije pokazivao interes za puške, pištolje i slične igračke. Najrađe se igrao autićima. Od susjeda koji su tada živjeli u Njemačkoj dobijao je one koje drugi dječaci nisu imali (u to vrijeme svi su mahom imali proizvedene u Jugoslaviji ). Pazio ih je i čuvao, nije ih olako davao društvu. Tijekom srednjoškolskog izleta u Italiju kupio je prvu maketu (Messerschmidt Me-262, lovački zrakoplov) zbog čega mu se svidjelo slaganje maketa, pa je kasnije prešao na makete vozila. Kako su makete iziskivale nešto više novca i vremena nego je kao student imao, odustao je od njih i zadržao se na 40ak primjeraka.
Prije 16 godina na povratku iz Italije s F1 utrke kupio je crvenu Toyotu Celicu zadnje generacije u 1:43 omjeru koju je već na blagajni s kolegom zamijenio za ljubičastu Supru u istom omjeru. Tako je počelo Karlovo kolekcionarstvo Toyotinih modela, grupacije (Lexus i Scion) uz poneki model od posebnog značaja za njega. Gdje god bi došao, prvo bi zavirio u trgovine na odjele s igračkama ne bi li našao nešto za sebe što još nema. Naravno, dio kolekcije popunjavao se i poklonjenim autićima, jer svi koji su ga znali, znali su za njegov hobi.
Karlo ima u vlasništvu modele koji su stari oko 30 godina. Veličina kod odabira mu nije kriterij, kao ni proizvođač modela, a čak ne obraća previše pozornosti niti na samo stanje modela, ukoliko ga nema u kolekciji. Bitno mu je da je Toyota/Lexus/Scion!
Modele kupuje na raznim mjestima, od trgovina, preko internetskih društvenih mreža i trgovina, oglasnika, buvljaka, ali i uz druženja na okupljanjima kolekcionara. Svoju kolekciju okvirno procjenjuje na oko 13.000 kn, unutar koje su modeli različitih vrijednosti.
Najdraži model nema. Svi su mu posebni na neki način. Jedan od najdražih mu je Toyotin F1 bolid, 1:18 veličina, vozač Jarno Trulli, Mercedes W115 zbog sentimentalnosti (imali su ga moji roditelji dok sam odrastao). Najviše se veseli kada nabavi neki posebniji model ili model koji je njemu ”važniji” , ali generalno svi su mu na određeni način dragi (kao da majku pitaš koje dijete joj je najdraže, kaže Karlo).
Karlo kaže da bi najradije sve što je ikad proizvedeno želio imati. Ali ono što mu je velika želja definitivno je model Toyote kakvu je prvu posjedovao, Corollu sedme generacije, u limuzinskoj varijanti i kod njene kupovine ne bi mario za cijenu. Također bi želio i model svojeg auta snova, Toyote Celice pete generacije u Carlos Sainz Edition varijanti (ima maketu ali ne i model). Model Toyote Auris kakvu posjeduje sada, crvene boje i Corollu AE86 ”Hachiroku”.
Modele koje ima, Karlo je čuvao na polici u sobi u kojoj nije bivao. Prašina je postala problem koliko i mjesto. Potom se dio najboljih i najljepših preselio u dnevni boravak na police iznad televizora, da bi na kraju sve ostale nagurao u ormarić pored televizora. Sve nepraktično i bez ikakvog smisla. Onda se ukazala prilika i nabavio je jednu staklenu vitrinu, pa onda i drugu, koje je s ocem, a na ideju svoje djevojke, umetnuo u do tad neiskorišten prostor između kuhinje i dnevnog boravka. Modeli stoje u vitrinama, raspoređeni po grupama (F1 i ostali sport, Lexusi, 1/18 modeli, sportski cestovni dio, Land Cruiser i 4×4 modeli, obiteljski modeli, ostalo…) vidljivi iz oba prostora. Vitrine su pod ključem, pa ukoliko dođu djeca, ne mogu do njih.
Karlo za sada ne misli stati, skupljat će dokle će ići, ne zamara se time, odvoji 100-200 kn mjesečno i kupi si pokoji model, tako da nije veliki udar na budžet, a to ga veseli. Kaže da mu je ovo ispušni ventil, da rađe bira kolekcionarstvo, nego neki drugi način za trošenje novca i opuštanje od svakodnevnih briga i problema. Tko voli tako nešto, može probati skupljati, ukoliko osobu prođe volja, uvijek se može riješiti kolekcije i prodati je, pa si vratiti dio novaca ili čak i više nego što je uložio. Upoznao je ljude divne i zanimljive poput hodajućih enciklopedija, kako navodi.
– Dođite 04.06.2016. godine na FAZ na Šalatu i pogledajte i doživite atmosferu. I bacite pogled na dio moje kolekcije u povodu 60 godina Toyote Corolle.- rekao je Karlo.
8. Festival Autića Zagreb , održat će se u prostoru Zagrebačkog maketarsko-modelarskog saveza, Voćarska 71, Šalata, Zagreb s početkom u 12 sati. Posjetitelji će moći vidjeti izložbu modela autića, izložbu oldtimer vozila, razmjenjivati modele i još puno toga.
Za Oktanski Sindrom u AutoHolik: Mira Bjelić