Chopper, Cafe racer, Scrambler, Bobber, Streetfighter, Tracker, Rat, Low rider, Brat, Board Tracker… sve su to stilovi i podstilovi prerada motocikala poznati većini motorista i bajkera. Za one koji motore raspoznaju samo po klasama kao što su sport, touring, naked, custom itd, ovi nazivi će biti možda malo zbunjujući, stoga ću pokušati ukratko razjasniti od kuda je sve krenulo. U toj šumi naziva lako se izgubiti pa čak i onima koji prate tu scenu. Zbog velikog broja prerađenih motora iz svih dijelova svijeta koji miješaju stilove, većinu je danas teško smjestiti u neku ladicu, pa tako nastaju podkategorije ili pak nazivi prema graditeljima. Možda se i ne bi trebali zamarati imenima, nazivima i ladicama već uživati jer mnogi od tih motora zaista su prekrasne kreacije koje bismo mogli nazvati umjetnošću. Sada sam već dovoljno zakomplicirao cijelu stvar pa ću stisnuti bremzu. U nizu članaka moći ćete saznati ponešto o „custom“ motociklima i to iz perspektive zaljubljenika u prerade od malih nogu, ali krenimo redom.
Kratka povijest
Povijest prerađivanja motocikala stara je gotovo koliko i sami motocikli. Scrambler motocilkli prema nekim izvorima pojavili su se u Engleskoj 1920-tih. Tadašnji motocikli su bili prerađivani što zbog loših cesta što zbog potreba prvih natjecanja i to iz vrlo jednostavnog razloga – off road motor nije se mogao kupiti, pa ako ste imali takve potrebe morali ste ga napraviti sami. Prvi motocikl pod tim nazivom proizveo je Ducati 1962, bio je to jednocilindraš zapremina od 250 do 450 kubika. Sličnu funkciju su u SAD-u imali Tracker-i no dizajnom su malo drugačiji prvenstveno zbog toga što su za bazu korišteni Harley Davidson motocikli sa legendarnim V-twin agregatima. Veliku popularnost u Americi uživali su Triumph Trackeri zahvaljujući i Steve McQueen-u.
Završetak drugog svjetskog rata
Pokušaji da se naprave lakši i drugačiji motori od onih tvorničkih krenuli su nakon Drugog svjetskog rata i u Americi to ogoljavanje rezultiralo je nastankom Bobber-a. Međutim Bobbere su ubrzo zamijenile druge vrste prerada pa su gotovo nestali, no popularnost im je ponovno porasla posljednjih petnaestak godina.
Za to vrijeme u Velikoj Britaniji, ponajprije Engleskoj dešavalo se isto to, samo baza motocikla odvela je ove prerade u drugom smjeru. Ista svrha, drugačiji dizajn i stil, bio je to početak Cafe racer-a. Danas su planetarno popularni, kao baza se koristi gotovo sve, proizvođači čak rade i retro modele kako bi zadovoljili potrebe kupaca.
Chopper
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u Bobberi su lagano evoluirali u Chopper-e. Zapravo cijela ta priča oko prerađivanja Harley Davidsona se svodi na to da vlasnici tih motocikala nisu bili zadovoljni onim što im je H-D tada nudio, pa je nekolicina uzela stvar u svoje ruke. Neki od tih majstora počeli su to raditi profesionalno kao što je to bio pionir prerade motocikla Arlen Ness. Popularnosti Choppera u cijelom svijetu pridonesao je i kultni film Easy Riders (Goli u sedlu).
Street fighter
Streetfighter-i svoje stilske korijene vuku iz Cafe racera većinom na bazama japanskih nakeda iz 70-tih i 80-tih godina. Pojavili su se u Engleskoj ranih osamdesetih i to su bili ogoljeni sportaši sa volanom od endura dok su kasnije prerade postajale sve kompleksnije pa tako nije rijedak slučaj da imaju “custom made” rame, pojačan ovjes i sve jače agregate. Neki od tih primjeraka bili su toliko detaljno napravljeni da su se zaista mogli gledati kao tehnički dragulji. Prvi tvornički streetfighter bio je Triumph Speed Triple, a valja spomenuti i Ducati Streetfighter.
Kod nas je prerada Streetfighter-a dosta zaživjela krajem devedesetih, ali im je popularnost postepeno opadala pa ih je danas dosta teško vidjeti na cesti. Na scenu su se vratili cafe racer-i, bobber-i i chopper-i. Čini se da se svijet prerada motocikala stilski vratio korijenima. Kriza prerada motora u Hrvatskoj potječe prvenstveno od krutosti i nereda u zakonima i propisima koji reguliraju „tehničku ispravnost vozila“ tako da je postalo gotovo nemoguće ozakoniti iole ozbiljniji zahvat na motociklu, a da ne spominjem ručno izrađenu ramu. Čini se kako država nema sluha za drugačije od drugih. No o tome neki drugi puta, u idućem nastavku detaljnije o povijesti Scramblera i Trackera.
