Nemanja Ugrešić – ljubav prema motociklima naslijedio kroz gene
Svoje prve konkretnije kontakte s motociklima Nemanja ostvaruje sa sedamnaest godina kada zapravo počinje vožnju skutera. Kaže kako se već tada moglo vidjeti kuda će ga odvesti strast. Otkrio mi je da je od 1969.godine njegova majka posjedovala vozačku dozvolu A kategorije, pa je vrlo vjerojatno ljubav prema dvokotačima došla kroz gene.
Cafe racer kultura
Prerade motocikala Nemanja je započeo otprilike prije 3 godine, a duplo duže se bavi raznim majstorskim pomoćima potrebnim ljudima koje poznaje.
Prerada motocikla ili Clutch&Brake podrazumijeva generalnu preradu starog motocikla u motocikl spreman za utrkivanje kakav u vrijeme proizvodnje istog nije postojao u tom obliku.
Nemanja se prisjetio kako je imao motocikl Honda CX500 od kog je krenuo u izradu Cafe racer-a, obzirom na njihovu popularnost. Tog se projekta sjeća kao vjetra u leđa za ostvarenje svega što danas ima i radi.
Trenutno radi na dva motocikla po narudžbi; Honda CB650 i BMW R50/50.
Foto: Djordje Bosković
U cijelu ovu priču Nemanju je uvukla strast i ljubav koju uzgaja prema motociklima. To što je riječ o nečemu novom. To što je svaki motocikl priča za sebe i nikada ni jedan neće biti isti kao drugi. Svaki dvokotač priča je za sebe, unikat.
„Koliko slobode, mašte i volje imate, toliko će motocikl koji izrađujete biti jedinstven“- dodao je Nemanja.
Svu tu strast, ljubav i volju Nemanja je nazvao kulturom i uz finalni proizvod u vidu motocikla kaže da se to onda može nazvati Cafe race kulturom.
Predrasude „Made in Serbia“
Nemanja je pred sebe stavio cilj da projekt u koji uđe ne bude etiketiran ružno obzirom na već postojeća kotiranja scene u Srbiji. Želio je Cafe race kulturu dovesti na posve novu razinu za što mu je bila potrebna jedna godina uz pomoć starijih i iskusnijih kolega.
Kada god bi se desio problem, kada bi negdje zapelo, sve se rješavalo u hodu. Ne postoji uneverzalno rješenje, jer svaki motor priča je za sebe i svaki ima sebi svojstven problem s kojim nas susreće. Znanje se stiče iskustvom i griješenjem. Motor je željezo kojem udahnemo dio sebe. A željezo se uvijek može popraviti. Ne treba odustati!
Baviti se svime ovim nije lako. Nemanja kaže kako je potrebno puno odricanja da bi u konačnici ostvario rezultat. Spomenuo je ustajanje u 6 sati ujutro i dolaske kući u ponoć zbog bavljenja nečim što voli i što vrhunski radi.
Foto: Stefan Djaković
Bajkeri – ljudi velikog srca
Od Nemanje sam uspjela izvući informaciju o jednom projektu koji radi iz humanitarnih sklonosti. Ovaj skromni bajker nije se htio pohvaliti svojim poduhvatom, ali kako sam doznala za njega, pristao je reći mi o čemu se radi. Motocikl Jawa350 kad dobije novi izgled i formu, ići će na javnu dražbu kako bi postigao najbolju cijenu. Novac zarađen ovim projektom Nemanja će donirati djeci oboljeloj od karcinogenih bolesti.
-Slijedite svoje snove! Koliko god bilo teško, uspjeh će doći!- poručio je Nemanja.
Za Oktanski sindrom u Autoholik: Mira Bjelić
Foto: Nemanja Ugrešić