Čabar – svim zaljubljenicima u brdske auto utrke dobro poznata lokacija. Fotografima poznata po predivnim planinarskim puteljcima kojima ćemo se uspinjati kako bi ulovili kadrove odvažnih vozača što, kao da preobličavaju zakone fizike.
Jutro je rano svanulo danas. Na jutarnjoj kavi prije polaska listamo bitne materijale i zanimljivosti. Lista prijava sadrži 89 imena iz četiri zemlje: Hrvatske, Austrije, Italije i Slovenije. Među spomenutih 89 sudionika imamo i nekoliko iznenađenja.
Na staze se poslije višegodišnje pauze vraća od milja prozvani „istarski Fangio“. Ellio Radola, koji je taj zvučni nadimak dobio za vrijeme ere kada je harao zavojitim europskim stazama, nastupit će u istoj klasi kao i njegov izuzetno talentirani nasljednik – sin Saša. Obojica nastupaju u istom tipu automobila, a riječ je o sedmoj generaciji Honde Civic Type-R.
Kako očito prevladava trend da otac sinu prenosi strast prema motosportu, ove godine osim obitelji Radola imamo priliku na stazi vidjeti i tandem trofejnog oca internacionalca Istvana Kavecza i njegovog sina Domenika koji je prije skoro mjesec dana stupio na Scenu.
Prolazimo itinerar za Čabar, koji kaže da u petak pratimo administrativne poslove prijavljivanja sudionika utrke; zatiom nas očekuju četiri subotnja treninga, te na kraju slijede dvije nedjeljne utrke očekivaniog spektakla na zavojitoj stazi.
Dionica po kojoj se krećemo je cesta Smrečje-Tršće. Ona je ukupne duljine 4.900 metara s prosječnim usponom od 6,45%. Kako su dečki-domaćini iz Auto karting kluba “Petar Klepac” bili vrijedni, tako je i ove godine staza dotjerana do posljednjeg detalja. “Ništa se ne propušta slučaju” navode dečki kroz smijeh.
Ako vas zanima naš dojam, Čabar je definitivno najbolje organizirana utrka po pitanju svih segmenata. U prilog tome idu činjenice kako su organizatori do sada proglašeni kao “najboljim organizatorima domaće brdske auto utrke” od nacionalne asocijacije Hrvatskog auto i karting saveza za 2015. i 2016.godinu. Nit ove godine dečki nisu podbacili.
Dočekani smo u ljubaznom i pristojnom tonu.
Za sve one koji se brinu kako je teško gledati utrku i kretati se po stazi, domaćini su organizirali autobus koji je vozio u pauzama po stazi.Tako je svaki zaljubljenik imao priliku sudjelovati i vidjeti trku sa sebi omiljenog mjesta. To je detalj koji se na ostalim utrkama ne viđa. Big lajk dečkima!
Put do Čabra starom cestom je super, no samo ukoliko zanemarimo kako su neki dijelovi stare ceste po kojima su vozili naši Clio i Civic, bili više puta krpani nego stari grudnjaci one samotne babe u Lici u čijem selu su jedino ostale ovce. A kao i ona, dobiješ dojam da se odustalo više od krpanja otkako je došao mlađi autoput. Stara dama, pritom mislim na ‘staru cestu’ – se predala.
Sve u svemu – posao odrađen; mi nakon cjelodnevnog prešetavanja na stazi i bezbroj okidanja naravno ‘strgani’; ravno u 22h ugledali “svetla velegrada” i nedugo potom parkirali u svoje tople domove. Posebno bi se zahvalili veseloj družini Slovenaca u autobusu, koja nas je sve po povratku počastila pjevanjem tamošnjeg hita “Hoće Dasa curu iz oglasa”.
Neka slike govore ono što smo izostavili u članku, a mi za kraj ostavljamo listu s rezultatima kako bi bacili oko na vremena svojih favorita. Uživajte!
Ostaka fotografija možete pogledati na Facebook albumu stranice Oktanski sindrom
Autor: Ivor Varošanec
Fotografije: Matej Robić, Ivor Varošanec, Viktorija Varošanec, Vilson Koljić
