Kako svi moji prijatelji i poznanici znaju za moju strast prema motociklima, a posebno preradama, tako uredno dobijem izvještaj kada se negdje pojavi neki cafe racer. Bilo da se pojavio na kavi u gradu ili na nekom susretu, stiže poruka često praćena fotografijom.
Ima tome već gotovo dvije godine kako je počeo dolaziti glas o crvenoj cafe Hondi. Viđena na susretu u Petrinji, pa na blagoslovu motora u društvu bijele cafe Honde. Pa u vožnji u okolici Siska. Napokon je stigla i jedna mutna fotografija. Onda je došla zima i glasovi su prestali stizati.
Tada sam, pukom slučajnošću iz nekog desetog razloga, razgovarao s poznanikom iz Siska koji mi je otkrio da je gore spomenuta bijela cafe Honda njegova, a crvena od njegovog frenda. Odmah sam tražio broj telefona i isti dan nazvao Dražena. Rezultat upravo gledate.
Tomos remenaš
Kao i svaki pravi bajker Dražen Petković je svoju karijeru započeo sa 11 godina na Tomosu kojeg je naslijedio od oca. No nakon što ga je sklopio i otišao na prvu vožnju do Siska, motor mu je ukraden. Nikada ga nije pronašao. Kasnije su došle Jawe i MZ-i o kojima, kako kaže, uvijek ima hrpe priča jer ni jedan izlet s njima nije prošao bez nekih problema i guranja motora i po nekoliko kilometara do kuće. Nakon toga napokon je došla prva Honda CB 900 F2. I danas je zaljubljen u svoje motocikle kojih posjeduje oko dvadesetak, od toga tri Honde CB 900. Nada se da će uskoro postati vlasnik CBX-a 1000 kojeg pokušava kupiti već neko vrijeme i za kojega ima posebne planove.
Sam svoj majstor
Na Boldorki je sve odradio sam, osim sjedala kojeg je napravio Strikan. Rep je ručne izrade i napravljen je od lima, a plastične bočne poklopce zamjenili su oni od nehrđajućeg čelika. A tu je naravno lakiranje i airbrush detalji koje je Dražen napravio sam.
Airbrush tehnika oslikavanja
Svoj likovni talent, koji je otkrio još u osnovnoj školi, danas je prenesao na airbrush tehniku oslikavanja većinom motociklala, kaciga i ostalih vozia. Ono što oči vide, ruka naslika, objašnjava nam Dražen, a sve je to krenulo u djetinjstvu dok je slikao s ugljenom. Prvi izbor bio je aparat za tetoviranje, ali ipak se odlučio za airbrush jer kako kaže, lakše je popraviti štetu ako pogriješi. Ali ovdje nema greške, svaki detalj je izveden sa maksimalnom preciznošću, kako na Boldorki tako i na svim ostalim motociklima u Draženovoj garaži.
Piše: OS
Foto: Matej Robić, OS
