“Ovako sve kreće… u motore zaljubljen od malena još kao klinac, ali nemirnog duha, roditelji to nikako nisu htjeli prihvatiti i tu je sve stalo. “
Ove godine je napokon uspio ostvariti želju iz djetinjstva i složiti si bobber od milja zvan The Blatobran, ali zahvaljujući supruzi, jer upravo je njen automobil zamijenio za Yamahu Virago 535.
Ovo je njegova priča.
“Dva tjedna nitko nije pričao sa mnom ni žena ni moji roditelji, a boga mi ni njeni. Nešto predivno, ne mogu vam opisati, toliki mir u glavi, bez stresa i napetosti. Konačno se moglo početi raditi na planovima za bobber.
Složio sam si neku viziju u glavi kako bi trebao motor izgledati u konačnici i tako smo krenuli…
U kontaktu s bratićem i nećakom bacili smo se na posao, prvo rastavljanje i „gruntanje“ što dorađivati, a što ne. Dosta stvari prvotno nismo htjeli mijenjati, ali kao to obično ide tek kad kreneš rastavljati nailaziš na kojekakve probleme, veže sve jedno drugo.”
“Nakon nekog vremena rada na samom motociklu polako su se uključivali i članovi obitelji i nastalo je primirje.
Skidanje zadnje vilice, pjeskarenje dekla, vilice, felge, prednje vilice….zatim skidanje rezervoara, brušenje tj. puno brušenja (moj otac je bio zadužen za brušenje jer se nama to nikako nije dalo 😊), izrada pokrova šasije na koji sjeda sic, prerađivanje nosača, ma mogao bih satima pisati.
Onda sam došao na ideju da nešto nacrtamo na rezervoar, tu je uskočio prijatelj koji ima tattoo studio i dao prijedlog da bacimo tetovažu na rezervoar, on je pokazao, a ja nastavio i za 13 sati nastala slika koja se nalazi na rezervoaru i sve je bilo spremno za lakiranje.”
“Nakon toga zamjena dotrajalih dijelova na samom motoru. Semerinzi vilica i brisači, ulje, izmjena ulja i filtera, promjena prirubnica na karburatoru, štelanje karburatora zbog otvorenog auspuha, nikako završiti da se konačno provoza i vidi treba li još nešto promijeniti.
Nakon svega krenulo je sastavljanje i još par sitnica za doraditi i postaviti da bi motor dobio konačan izgled.
Između svega bilo je dosta komunikacije s ljudima koji su se bilo kako dotakli s preradama u vezi atestiranja jer se je htjelo izbjeći dodatno plaćanje skupog atesta.
Puno razgovora s ljudima iz CVH, rad po njihovim naputcima, dosta komunikacije s gospodom iz Custom Culture portala i Oktanski Sindrom hvala im na vremenu.”
“Motocikl je kao takav išao na mali atest, jer se radila samo „vizualna“ prerada-rezanje šasije do nosača amortizera (micanje suvozačkog sjedišta) i takvom preradom se bitno ne utječe na ciklistiku motocikla.
Svim ljudima koji se žele upuštati u ovakvu vrstu projekta želim puno strpljenja i sreće!
Mala napomena svima, ako nemate malo bolje opremljenu radionicu s pripadajućim alatima i strojevima, nemojte ni pokušavati, jer će vas jako puno koštati i novca i živaca. Mi smo radili sve sami i cifra prerade se popela na cca 2000 eura, ne računajući atest, tehnički pregled i naravno sate i sate rada, svađanja i psovki 😊 ali vrijedilo je svakog trenutka.”
Foto: Matija R. Photography
