Lamborghini Miura Jota, također poznat i kao Lamborghini Miura P400 Jota, legendarna je verzija Lamborghinija Miure. Sama Miura bila je revolucionarni sportski automobil koji je proizvodio Lamborghini od 1966. do 1973. Varijanta Jota posebno je izdanje koje je stvoreno s fokusom na performanse i trkanja na stazi.
Miura Jota bila je rezultat želje da se pomaknu granice performansi Miure. Automobil je ranih 1970-ih razvio Lamborghinijev testni vozač i razvojni inženjer Bob Wallace. Cilj je bio stvoriti još ekstremniju i lakšu verziju Miure, dizajniranu posebno za utrke. Jota je napravljena na bazi poboljšane šasije (broj 5084).
Team koji je radio na njemu također je imao težnju za utrkivanjem. To se odrazilo na naziv novog automobila; ‘Jota’ je bila referenca na FIA-in Sportski kodeks poznat kao Dodatak J pravilnika.
Ovjes je doživio upgrade u obliku podesivih Koni amortizera i opruga, te podesivih stabilizatora. Kompletna geometrija ovjesa je promijenjena i auto je puno niži od standarne Miure.
Korištene su lagane magnezijske felge 15″ Campagnolo sprijeda široke 9″ a straga čak 12″ a gume su bile po narudžbi rađene Pireli. Blatobrani su prošireni kako bi se prilagodili novim velikim dimenzijama kotača.
V12 Motor je nadograđen kako bi proizveo više snage; povećana je kompresija, stavljene su agresivnije bregaste, četiri karburatora Weber 46IDL, a auspuh je zamijenjem trkaćim sa boljim protokom. Ovako nafriziran motor je proizvodio nekih 440ks pri 8500RPM, što je dosta više u odnosu na serijskih 370ks.
Mjenjač sa 5 brzina je ostavljen serijski ali kvačilo je zamijenjeno trkaćom varijantom Borg&Beck i stavljen je limited slip difrencijal. Kočnice su također zamijenjene za bolje performanse na stazi.
Eksterijer je također sadržavao dodatne aerodinamične elemente, uključujući prednji spojler i veće stražnje krilo. Miura Jota imala je prepoznatljiv i agresivan izgled koji ju je razlikovao od standardne Miure. Mehanizmi prednjih svijetala na uvlačene su uklonjeni i fiksne jedinice su postavljene ispod pleksiglasa.
Interijer je imao crnu instrument ploču od aluminija, trkaća sjedala i pojaseve u četiri točke.
Miura Jota je imala samo 880kg, do stotke je ubrzavala za 4 sekunde i maksimalna brzina je iznosila 317km/h.
Jota je dovršena u listopadu 1970. i prešla je oko 20.000 km testne kilometraže. Šasija 5084 je zatim prodana preko zastupstva InterAuto u Bresciji dr. Alfredu Belponeru. Belponer je bio vlasnik i predsjednik trkaćeg tima Scuderia Brescia Corse. Belponer je pristao kupiti eksperimentalni automobil nakon što je primio poziv koji mu je savjetovao da najbržu Miuru ikada napravljenu doda svojoj kolekciji. InterAuto je primio Jotu 12. travnja 1971. Međutim, prije nego je Belponer preuzeo isporuku, šasija 5084 je uništena kada ju je jedan od InterAutovih mehaničara sudario na potpuno novoj i još uvijek neotvorenoj obilaznici Brescia. Jota se otkotrljala u polje i zapalila. Samo mu je motor spašen. Ostalo je rashodovano. Do tog vremena mnogi su važni kupci vidjeli šasiju 5084 po tvornici. Iako je Lamborghini odbio izraditi bilo kakve dodatne primjerke, konstruirali su malu seriju vrlo posebnih Miura SV/J inspiriranih Jotom, a kasnije je uslijedio jedinstveni SV/R.
Nakon što je Miura Jota uništena, izvorni vlasnik Walter Ronchi naručio je dvojicu bivših zaposlenika Lamborghinija da napravi automobil za počast baziran na P400S. Ovo vozilo poznato je pod nadimkom “Millechiodi” i posebno je modificirano izvana i iznutra kako bi odgovaralo specifikacijama originalne Jote. 
Iako Miura Jota možda nije imala značajnu trkaću karijeru , a i kratki životni vijek, ona ostaje legendarni i kultni dio Lamborghinijeve povijesti. Koncept Jota utjecao je na kasnije modele Lamborghinija, a njegova priča ga je učinila besmrtnom legendom.
